ponedjeljak, 07.03.2011.

Dan žena

Ne pisah već nekoliko mjeseci i sada sam napokon odlučila staviti nešto na papir. Odnosno, ubaciti u ovu veliku kutiju gdje svaki tipfeler mogu prepraviti dotaknuvši samo jednu tipku na ovoj plohi punoj malih kockica.

Iznervirala sam se jer sam listala novine, gutala informacije na portalima, okrenula nekoliko stranica ženskog časopisa i nisam mogla ne vidjeti sve te najave povodom Dana žena.
I nekako sam odmah pomislila, ma je li to zaista tako bitna stvar da i taj dan mora biti isprostituiran kao Valentinovo, a od kojeg je stvarno većini (muškaraca) zlo?
Znam da Dan žena ima svoj smisao već 100 godina, isto kao Valentinovo, također kao i Dan antifašističke borbe za koji jedva čekamo da dođe kako bismo spojili tih nekoliko dana u lipnju i otputovali na more kao većina Hrvata.
No, da se vratim na ono što želim reći.
Dakle, u prvi mah sam pomislila kako je to zaista nebitno i zašto onda ne bismo muškarcima dali njihov Dan muškaraca, ipak su oni u današnje vrijeme još uvijek superiorniji od nas.

No, eto zašto sam se predomislila i rekla: 'Ma, ne može tako, ne zaslužuju to.'

Ivona se ustala u 6 sati ujutro. Raščupana, blijeda, s podočnjacima preko cijelih obraza uputila se u kuhinju. Kupila je nedavno aparat za kavu koji podesi navečer prije spavanja, a ujutro u 5:55 kava bude kuhana. Tek što je uspjela uliti kavu u šalicu, dvije male sreće veselo dolaze u kuhinju trčkarajući oko nje i grleći je oko struka.

Odlazi u njihovu sobu, vadi male roze hlačice i bijelu vesticu, zatim lila suknjicu i zelenu majicu s cvjetićima.
Nagazi na lego kockice i opsuje u sebi jer svako jutro nekako ne vidi tu hrpu šarenila na podu.

- Mamaaaaa, uništila si mi kućicu koju sam jučer napravila!
Oprosti dušo, nisam vidjela, nemoj se ljutiti na mamu, kad se vratiš iz vrtića, napravit ćemo novu kućicu, još veću, moći ćeš i lutkicu useliti u nju, što kažeš?
- Ajmo to sad!
Ne možemo srećo, mama ide raditi i ti moraš ići u vrtić sa sekom, ali čim se vratimo bacit ćemo se na posao, baš kao pravi građevinari, imat ćemo kacige i rukavice na rukama, obećajem!

Šepajući do kuhinje po svoju kavu, čuje grebanje po vratima i okrene se na peti, kako bi pustila Žuću van da obavi što mora. Sva sreća da imaju dvorište, inače bi ga morala šetati po kvartu svako jutro.

Pokupi svoje male sreće i odvede ih u kupaonicu kako bi sve tri 'cure' zajedno oprale zube i počešljale se. Moraju biti lijepe za vrtić da se teta ne bi predomislila i odabrala dvije nove djevojčice za vrtićku predstavu.

Kad su zaključile da su dovoljno lijepe, uslijedilo je brzinsko oblačenje, zajedničko pripravljanje zdravog sendviča za obrok koje će cure uzeti u vrtić. Uključila je perilicu za suđe, zatim perilicu za rublje koju je napunila netom prije. Uzela je vreću smeća koju treba izbaciti.
Vratila se po cure, stavila ih u auto, namjestila ih u sjedalice i provjerila da je oba remena dovoljno stegnula.
Sjela je u auto i primijetila kako Žućo još uvijek veselo trčkara po dvorištu. Jureći po dvorištu i pokušavajući natjerati psa da uđe u kuću, krivo je nagazila i opet počela šepati. Žućo je popustio nakon gromoglasne molbe koja mu je bila upućena.
Ivoni je palo na pamet kako nije dobio ništa za jesti. Mahnito je uzela konzervu s hranom i sasula mu u zdjelicu, u drugu ulila svježe vode i napokon izašla iz kuće.

Crveno, žuto, zeleno. Gas. Vrtić.
-'Ajmoooo curke, evo nas kod vrtića!'

Klik. Jedan pojas odvezan. Klik. Drugi je odvezan. Lana u lijevu ruku, Lara u desnu ruku. Ne, Lara u lijevu. Lana u desnu. Blizanke. Tvrdoglave, svaka želi uvijek biti na svojoj strani, mama se više ne bi smjela tako zabuniti jer inače mora obaviti i prepirku ujutro.
Teta je preuzela njene sreće, a Ivona je brzinski odjurila u pekaru kako bi imali dovoljno peciva za taj dan. Potom se zaustavila na kiosku kako bi kupila novi Lider i Večernji list. I Marlboro light.

-Jebemti! Mlijeko!
Okrenula se i stala kod prvog dućana, ušla je kao furija, shvatila je da je to novi način kako da joj prodavačica što prije očita barkod i uzme 5 kuna za litru mlijeka.

Ostavila je sve na šanku u kuhinji, osim novina i cigareta. Provjerila je obje perilice, još uvijek rade.
Otišla je u kupaonu, okrenula slavinu, usmjerila tuš prema sebi i pomislila kako je dobar osjećaj ovako stajati ispod mlaza tople vode.

Kuc-kuc! Heeej Ivona, hoćeš još dugo? Trebao bi sad na posao, a moram se obrijati, nije mi se dalo jučer navečer!
- Tek sam ušla, strpi se 20 minuta, moram se našminkati još.
Jesi li ti luda, pa neću stići na posao, ajde istuširaj se pa ćeš se šminkati u sobi!
- Da, naravno, dragi, nema problema. Jesi li ti luda Ivona, pa on se mora obrijati - sama će sebi.

Pokupila je svoju make-up torbicu i otišla u sobu. Ruke na kojima su tragovi pudera je isprala u kuhinji. Perilica je završila. Posložila je suđe.
Vratila se u sobu, obukla usku košulju i suknju, stavila štikle na noge. Laptop je pun, stavila ga je puniti jučer.

-E maco, znaš možda gdje mi je siva prugasta košulja?
Znam, na vješalici ispod plavog odijela, jučer sam ti je ispeglala.
- Najbolja si. Cure su u vrtiću?
Jesu, cure su u vrtiću, Žućo je obavio nuždu, nahranjen je, suđe je oprano, rublje se pere, kruh i mlijeko stoje na šanku, a novine i cigarete su ti u aktovci.
- Imam osjećaj da si nešto živčana? Griješim?
Ne razumijem zašto to misliš. - ironično će.
- Ma učinilo mi se valjda. Ništa, odoh u ured.

Poljubi je u obraz i ode.

Uzela je baloner, fino ga prebacila preko ruke da se ne izgužva, sjela u svoj auto pun mrvica i odvezla se u ured.
Taj dan je, kao i obično, natukla 'samo' dva prekovremena sata.

Došla je kući preumorna od posla.
Složila je novu lego-kućicu s curama, improvizirajući s kacigom, poslužile su i zdjele toj svrsi. Očešljala je sve njihove barbike. Pomazila je Žuću. Objesila veš koji se oprao nakon što je ujutro izašla iz kuće. Napravila je svima večeru. Curama je pročitala priču za laku noć. Usisala je boravak i obrisala prašinu. Posložila je sve igračke na svoje mjesto. Pročitala je članak koji joj treba za sutrašnji sastanak. Nahranila je psa. Ispeglala si stvari sutra za posao. Nalakirala nokte. Izvadila meso iz škrinje za sutrašnji objed. Uništila netom nalakirane nokte i to opet ponovila. Nazvala je mamu i obećala da će je sutra voziti na pregled. Nazvala je sestru i obećala da će joj preko vikenda pričuvati djecu. Vraćajući slušalicu na mjesto, vidjela je da biljka nema vode. Obavila je i to. Provjerila je da li cure spavaju i raznježeno ih gledala nekoliko sekundi, a zatim tiho pritvorila vrata i krenula u spavaću sobu.

Obukla je spavaćicu, uzela knjigu, upalila sobnu svjetiljku, izvadila bookmark i uplovila u nove retke.

Igor je izašao iz kupaone sa ručnikom omotanim oko struka.

- E maco, izmasiraš me? Imao sam naporan dan.
Švalerski joj je namignuo i namjestio se na svojoj strani kreveta.

Budem. Samo da namjestim kavu za sutra. Zaboravila sam.

Dogegala se do kuhinje. Zamjenila je filter u aparatu, ulila vodu, namjestila vrijeme.
Primijetila je i punu šalicu kave koju nije stigla popiti ujutro. Prolila je kavu u sudoper, šalicu stavila u perilicu i otišla izmasirati muža.

Sretan 8. mart svim ženama.

Do skora.
G.T.

- 18:10 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2011  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (12)

Opis bloga

Razmisljanja o zivotu. Iz perspektive jedne Gospodjice. :)

Linkovi

http://newhope.blog.hr/
http://jelena20.blog.hr/
http://ludisplitjo.blog.hr/
http://shit0happens0every0day.blog.hr/
http://drugopoluvrijeme.blog.hr/
http://nestosekuha.blog.hr/
http://themiraclevalley.blog.hr/
http://poduzetnicauhrvatskoj.blog.hr/
http://auzmish.blog.hr/
http://tu-sam.blog.hr/
http://dannakonjucer.blog.hr/