srijeda, 23.02.2011.

Čovječe ne ljuti se

Šetala sam gradom u namjeri da otpustim iz glave tu nadu koja me grizla. Grizla mi je dušu i nisam je više podnosila. U svojim mislima napisala sam joj otpusno pismo i sve što je trebalo je jedan mali žig i nada će nestati. Nije to tako lako, znaš?


Hodala sam Ilicom i brisala suze koje su mi klizile niz lice. Ne klizile, slijevale. Sućutni pogledi nepoznatih duša koje mi dolaze u susret, koje prolaze pored mene.. Ubijali su me. Lažne duše pune sućuti za mene. Izgubljene u ovom gradu i Ilici. Tako poznatoj ulici, a tako stranoj. Nekoć smo se skrivali u haustorima i ljubio si me. Ljubio si me usnama, prstima, pogledom, cijelim svojim tijelom. Obožavala sam te. I ti si obožavao mene. Volio si način na koji sam te gledala, puna opčinjenosti, oči su mi se sjajile svaki put kada bih te ugledala. Volio si kada bih ti govorila da si glup, jer si me tada, kako kažeš – za kaznu, mogao primiti u naručje i vrtjeti nasred Ilice dok bih ja vrištala jer sam se bojala da me ne ispustiš.


No ti to nikad ne bi napravio. Previše si me volio da bi mi nanio bol. Volio si kada bih srkala kakao u kafiću prepunom ljudi, jer si me mogao koriti tako da bi me uštipnuo za obraze. A ti si namjerno uvijek bio musav dok si jeo. Nije te bilo sram pred nepoznatim ljudima, nego si volio kada te opominjem – kvrcnula bih te prstima po koljenu, a ti bi me tada primio za ruku i poljubio svojim usnama na kojima su tragovi marmelade i šećera u prahu.

Sjećaš li se našeg prvog izlaska? Imali smo 17 godina i odveo si me na piknik. Uzeo si jednu jabuku, jednu krušku i jedan sok. Skinuo si svoju jaknu i položio je na travu umjesto deke. Rekao si da sa mnom želiš dijeliti sve. Život. Postali smo sretni robovi ljubavi. Uzimali smo 'love seat' u kinu, vozili smo se na biciklu s banana sjedalom, a banana split smo jeli po pola. Voljela sam što dijeliš svoje dragocjeno vrijeme sa mnom.


Ja sam obožavala ići s tobom u kupnju. Željela sam znati što ćeš prije odabrati – Milku ili Dorinu, Colu ili juice. Voliš li više običan bijeli ili kukuruzni kruh. A ti si mi uvijek govorio da je ABC sir puno bolji od Dukata i nagovarao me da probam. Čak si mi ga jednom podvalio. Sjećaš se kako sam te kaznila? Natjerala sam te da pojedeš cijeli Dukatov sir, a kasnije smo zajedno padali od smijeha.

Obožavala sam voditi ljubav s tobom, nešto divnije u životu nisam osjetila. Voljela sam te svim svojim srcem. Volim te još i sad. Ti si moja srodna duša, znaš? Od onog dana na igralištu kad smo se prvi put ugledali. Kad si mi uputio najiskreniji osmijeh, no ipak nisi imao hrabrosti tada mi prići. Poslao si svog prijatelja koji nije bio ništa manje sramežljiviji od tebe. Jao, kako si ga samo iskoristio. Barem si mu nakon toga pivo platio i svi smo na kraju bili zadovoljni.


A danas imam napadaje, odvratne trenutke kada mi se srce razdire jer nisi ovdje. Jer me naša kći svakodnevno pita kada će se tata vratiti. A ja moram biti jaka i objasniti joj da je tata sada s anđelima i da se igra 'Čovječe ne ljuti se' s malim anđelima. Da oni ne znaju igrati tako dobro kao ona i da ih moraš naučiti. Molim Boga za dan kada me to više neće pitati jer se nadam da će mi tada izdržavanje bez tebe lakše proći.

Volim te. Volim te kako nitko nikada nije volio do sada i proklinjem dan kada mi te skliska cesta uzela. Prokleta bila kiša i nebo koje je taj dan plakalo, sada ja plačem jer bez tebe sam ništa. I dušo, želim ti divan provod s anđelima, šarmiraj ih - tako si uspio zavesti i mene. I sjeti se nekad one naše zajedničke, zbog koje smo se satima gledali u oči i milovali pogledom:

"Sad kad proša san kroz sve,
od života nevolje,sad ti stvarno mogu reć
uvik ćeš dušo ostati, svitlo bez kojeg ne mogu
kampanel moje ljubavi, jedina luka na moru."

Ti si jesi to 'svitlo' bez kojeg ne mogu dalje, ali jaka sam i zbog nje se trudim. Ista je ti, reci to anđelima gore. I reci im da nikada neće igrati 'Čovječe' bolje od nje. Reci im kako si me držao u naručju i vrtio nasred Ilice te kako si pazio da me ne ispustiš. A sad si me napustio... Čekaj me gore srećo, jednog dana doći ću u bijelom, držeći kakao u jednoj, ABC u drugoj ruci.


Do skora, budi mi dobra.
G.T.

- 15:16 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  veljača, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            

Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (12)

Opis bloga

Razmisljanja o zivotu. Iz perspektive jedne Gospodjice. :)

Linkovi

http://newhope.blog.hr/
http://jelena20.blog.hr/
http://ludisplitjo.blog.hr/
http://shit0happens0every0day.blog.hr/
http://drugopoluvrijeme.blog.hr/
http://nestosekuha.blog.hr/
http://themiraclevalley.blog.hr/
http://poduzetnicauhrvatskoj.blog.hr/
http://auzmish.blog.hr/
http://tu-sam.blog.hr/
http://dannakonjucer.blog.hr/