srijeda, 23.02.2011.

Kemija

On i ja. Uvijek smo imali preintenzivnu kemiju. Mogao si je nožem rezati. Nitko nije htio vjerovati onom drugom jer, niti on, a ni ja, nismo bili najidealnije osobe za vezu. On je bio igrač koji je u svoj krevet odvukao pozamašan broj žena, a zatim ih odbacivao kao krpe, a ja sam bila jedna od onih koja nikad nije imala stabilnu vezu, već je stalno pokušavala naći onog pravog, a krive je odbacivala. Bilo mi ih je žao, no sam sebi moraš biti na prvom mjestu, zar ne? Nešto u njemu mahnito me privlačilo i nisam mu se mogla, a ni htjela suprotstavljati. Fizički. Verbalno je bila druga priča. Kao da tu konstantnu napetost i vatricu potpirujemo međusobnim zadirkivanjem i sirovim prostim razgovorima. On me činio divljakušom. Što je najgore od svega, bila sam zaljubljena u tu svoju stranu.


Sviđaš mi se znaš.
- Molim te, suzdrži se, čemu uopće spominješ takve stvari kad znaš da ti ništa ne vjerujem. To si vjerojatno rekao svakoj koju si odvukao u krevet, a ja nisam još jedna od priglupih ženskica koja pada na to.
Zašto mi ne vjeruješ?
- Zato što ničime nisi dokazao da ti mogu vjerovati.
Kako da ti onda dokažem?
- Kao prvo, makni taj podsmijeh s lica jer ne djeluješ ozbiljno.
Mogu li maknuti ovu majicu s tebe?
- Ne možeš, jer nemam majicu sirovino, ovo je haljina.
Kratka ti je haljina, ali shvatila si poantu.
- Prestani.
Inače se dogoditi što?
- Neće se dogoditi ništa, no naše rasprave ne vode nikuda.
To ti misliš draga, ali ove naše igrice te pale.
- Pali me vjernost majmune, a ti ne znaš ni što ta riječ znači.
Nauči me.
- Nemam vremena igrati se vjernosti s tobom.
Zašto? Bojiš se da ću biti vjeran?
- Ne, nego nevjeran.
Dakle, to bi te povrijedilo, jer...recimo...sviđam ti se, a ne želiš reći na glas?
- Odjebi.
Dakle, istina je.
- Nije.
Pođi sa mnom u krevet.

Otkopčava gumb svoje plave košulje.

- Neću.
Daj draga, znaš da to želiš.
- Ne želim. Otkad?
- Otkad se viđam s nekim.
S kim?
- Ne znaš ga.
Vjerna si mu?
- Ja sam svima vjerna.
Osim meni. Kurvo.

Opalila sam mu šamar.

- Kako se usuđuješ reći mi to?
Sve su žene kurve.
- Hvala, pozdravi si majku.
Želiš li ti sad šamar?
- Dragi, ti znaš šamarati samo tuđa međunožja i to ovim lajavim jezikom.
Nije ni tvoj ništa neviniji.

Drugi gumb je otkopčan.

- Što to radiš?
A što misliš da radim?
- Skidaš se.
Točno.
- Zašto?
Zato što te želim dekoncentrirati.Skini tu haljinu.
- Idi kući.
A ako ne želim?
- Zvat ću policiju.
Molim te. Ne ponašaj se kao dijete. Ti ni ne znaš broj od policije.
- Podcjenjuješ me?
Nikada. Ali znam da moj broj dobro znaš.

Otkopčava treći gumb. Preostala su još dva. Koncentracija mi pada.

Dakle, nećeš skinuti haljinu?
- Ne, nemam tu namjeru.
Ti možda nemaš, no ja imam.
- Miči se od mene.

Četvrti je pao. One more to go, a mene je pamet pozdravila i napustila me.

Nervozna si?
- Nimalo, navikla sam na ovakvo tvoje ponašanje.

Košulja je službeno završila na podu. Bože, koje tijelo ima! Osjetila sam kako toplina prolazi cijelim mojim tijelom i sve što sam htjela je skinuti tu prokletu haljinu i valjati se s njim među plahtama.

Mislio sam da ćeš me zaskočiti, nekada si mi govorila da te pali moj torzo.
- Nije loš, priznajem, ali vidjela sam i boljih.
No nisi im se vraćala kao meni.
- Istina.
Zašto?
- Zato što volim ove tvoje perverzne verbalne igrice, no moramo prekinuti ovo.
Ja ne želim da to bude danas.
- Žao mi je, već davno sam odustala od tebe.
Odustani od svoje tvrdoglavosti i skini haljinu.
- Inače što?
Inače ću te prilijepiti uz zid i strgnuti ti je, a ne želiš kasnije plaćati krojačicu za te popravke, istina?
- Sposobna sam i sama srediti takve stvari.
Znaš što, moram ti priznati da si mene sredila odavno.
- Evo, dobrodošli na početak još jedne dramatične scene o neuzvraćenoj ljubavi i njegovoj patnji. Sjaši.
A ti zajaši, ha? Što kažeš?
- Idi kući.
Zaboravio sam gdje živim.
- Osvježit ću ti sjećanje.
Kako? Odvest ćeš me doma i ući na šalicu kave?
- Ne, napisat ću ti adresu na papirić.
Oduvijek si bila duhovita.
- A ti naporan.
Sad je dosta, ne možeš me tako vrijeđati.

Uhvatio me za zapešća i nabio na zid. Ljubio me u vrat onako kako to od njega još nisam doživjela. Maknuo mi je naramenice haljine i dijelio poljupce mojim ramenima. Koljena su mi klecala i čekala sam trenutak kad ću se strovaliti na tepih, no preduhitrio me i podignuo na sebe. Bacio me na moje svilene plahte i počeo otkopčavati hlače.

Dugo si se opirala.
- Šuti i dolazi ovdje dok se nisam predomislila.
Vidi vidi, sad smo opasni. Udaj se za mene.
- Divna prošnja, moram ti reći. Gdje su klečanje i prsten?
Daj molim te, znaš da nismo tradicionalni, ne namjeravam kleknuti, a prsten je u hlačama.
- Hvala, nosiš ga za rezervu da ti se neka svidi pa da odmah prosiš?
Nosim ga zbog tebe.
- Ovo je najljepše što mi je netko ikada u životu rekao.
Ne vjeruješ?
- Ne.

Diže se s kreveta u prokleto seksi boksericama i diže hlače s poda. Ruka mu petlja po džepu, a ja se smijem njegovoj igri da me navuče na štos.

- Ok, vrati se, dobra ti je predstava.
Pričekaj sekundu. Ne šalim se.
- Molim?
Ovako ćeš valjda povjerovati da te volim, glupačo.

Klekne pored kreveta.

Mislio sam ovo napraviti davno, bez da kleknem, htio sam ti ga podvaliti u klopu, ali mogla si se zadaviti. Htio sam ti ga staviti u piće, ali šanse su iste za nesretni slučaj. Ono što sam zadnje htio je ostaviti ga ispod tvog jastuka večeras, što bi bilo nemoguće da si me izbacila iz stana, ali jebemu, kleknut ću i zaprositi te.
- Ti si lud.
Za tobom. Onda, da ili ne?
- Razmislit ću.
Da ili ne?
- Ovo je još jedna od tvojih nastranih šala?
Zadnji put te pitam.
- Da.
Sereš.
- Ne serem.
Zašto?
- Pa očito te volim.
Zauvijek?
- Ako budeš dobar.
Obećajem. Idemo dovršiti ono što smo započeli?
- Divno si započeo prošnju, nisi mi ni prsten stavio.
Oprosti, zbunio sam se.

Stavlja prsten i drži moju ruku kao da je to zadnji put što će je ikada primiti.

- Možeš opustiti tu svoju ruku.
Šuti, uživam u trenutku.
- Oh, kako romantično. Dolazi ovdje na krevet.
Poljubi me onako kako znaš.

I učinila sam to. Kemija je bitna. A mi ćemo držati vatricu ispod ove epruvete još dugo vremena. Ukoliko se ne poubijamo prije. Sad idem dovršiti ono što sam počela. ;)

Do skora, budi mi dobra.
G.T.

- 15:10 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  veljača, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            

Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (12)

Opis bloga

Razmisljanja o zivotu. Iz perspektive jedne Gospodjice. :)

Linkovi

http://newhope.blog.hr/
http://jelena20.blog.hr/
http://ludisplitjo.blog.hr/
http://shit0happens0every0day.blog.hr/
http://drugopoluvrijeme.blog.hr/
http://nestosekuha.blog.hr/
http://themiraclevalley.blog.hr/
http://poduzetnicauhrvatskoj.blog.hr/
http://auzmish.blog.hr/
http://tu-sam.blog.hr/
http://dannakonjucer.blog.hr/